Monday, October 7, 2013

Muzicki festival na - juznjacki nacin


A traditional old time music:  Svakog prvog vikenda oktobra meseca (u zadnjih 30 godina) se ponavlja tradicija jos od 1924g. okupljanja amatera violinista, bendzo, gitara i mandolina muzicara u univerzitetskom gradu Atina (Athens) u saveznoj drzavi Alabama u neposrednoj blizini granice susedne Tenesije (Tennessee).  Neki detalji iz onog vremena pa sve do danas su opisani u donjem linku  kao i kakva je razilka izmedju naziva izmedju violine i ‘fiddle’.  Ovaj zadnji izraz po ‘naski’ mi nije poznat dok na engleskom to je ‘sleng’ naziv/izraz za violinu. Razlika izmedju ‘klasicne i narodne  muzike na violini jedino se moze raspoznati samo po stilu sviranja, tj. po zvuku i tempu.

U zadnjih devet godina po prelasku iz Calif. u Nashville pa do sada jedino smo propustili prethodne dve godine to tradicionalno okupljanja koje traje dva dana, petakom i subotom od 12:00h do 23h.  Za to vreme pojedinci kao i grupe amatera izvodjaca nastupaju pred zirijem i publikom u nadmetanju za jedno od tri priznanja  za muzicki talenat iz nekoliko kategorija po uzrastu i muzickom instrumentu (violina, bendzo, etc.).  Dok to nadmetanje traje ispred glavmne zgrade, razne grupice se spontano formiraju (sviraci koji se i ne poznaju)  da sviraju zajedno.  Da pojasnim.  

Sirom kampusa univerziteta veliki broj posetilaca (koji se ne takmice pred zirijem) se secka sa svojim instrumentom dok ne naidje na nekog pojedinca ili grupicu koji sviraju nesto.  Ukoliko se to 'nesto', tj. melodija nekom svidja on (ili ona) jednostavno pridje tom pojedincu ili grupici i pocne da ih prati  sa svojim instrumentom.  Tako to idu neprestano od jedne grupe do druge dokle god ne nadju sa kojom grupom su najbolje - ustimovani. :)  Negde su te grupe po dvoje/troje, a negde i po petoro ili vise sviraca i ako se da primetiti da se mnogi medjusobno i ne poznaju.  Po godinama zivota preovladjuju stariji, ali ima i mladjih pocetnika (adolescence) koji su u grupi sa nekim iz familije.

Kao i na svakom vecem skupu (vasaru), veliki izbor hrane se sprema u jednom delu kampa, a po satrama surazne  ponude iz narodne radinosti i ostalog po ukusuiI raspolozenju za svaki dzep, posebno za zenski i mladji svet.  Alkohol se ne toci nigde dok je ostalog pica u izobilju (poseno sa dnevnom temperaturom od oko 30C!).  Da skratim, bilo je lepo (citaj, opusteno) provesti dan/dva u drustvu 'odraslih' i bez nekih formalnosti sresti se sa starim poznanicima ili upoznati neka nova lica bez 'titulisanja'iI politiziranja (posebno ne u sadasnjoj politickoj napetoj atmosferi u US Kongresu).  Svako donese svoju stolicu koju ostavlja preko noci da bi sutradan opet nastavio caskanje sa istim drustvom ili seckanjem od jedne muzicke grupe do druge.

Evo par slika I video zapisa pa prosudite sami o cemu je rec, pa ko voli, nek izvoli. :-)
(Klikom na sliku, uvelicava se).
*


 Na putu do Alabame (oblacno vreme)



 Pri prelasku iz TN u Alabamu na REST-STOP parking;  maketa rakete - Saturn






 Jedna od mnogih grupa ljubitelja 'old time' muzike (vecinom medjusobno nepoznati). 

 Majka i cerka...


Iza 'tribine' drustvo po svom izboru I temi razgovora...
*
*
Video zapisi nekoliko muzickih grupa sa YT
http://www.youtube.com/watch?v=URXXWqUsJwc
http://www.youtube.com/watch?v=YSy6V48yjsc
http://www.youtube.com/watch?v=ndUWC32MtvQ
*
*
Istorija muzickog okupljanja i nadmetanja
http://www.athens.edu/fiddlers/history.php
*
Razlika izmedju - Violin & Fiddle
http://www.youtube.com/watch?v=JlmUCZKjkuY
*
*

Wednesday, September 25, 2013

Poseta Gatlinburg-u, TN

Gatlinburg je jedno malo turisticko mesto sa oko 4,000 stanovnika koje se nalazi u neposrednoj blizini tz. - Great Smoky Mountains National Park koji se proteze niz  ogranka dugog planinskog lanca - Appalachian Mountains. Detaljnije o mestu na ovom linku; http://en.wikipedia.org/wiki/Gatlinburg,_Tennessee .

Od naseg mesta (okolina Nashville-a) do Gatlinburg-a je svega 220 milja / 352 km.) ili sa kracim stajanjem oko cetir sata voznje (hwy.I-40E).  Obicno posecujemo to mesto tokom ranog proleca I  u jesen meseca oktobra kad lisce menja boju gde cela okolina odaje utisak raznobojnog cilima.  Obzirom da cemo ove sezone u to vreme biti u Teksasu pre par dana smo resili da na kratko ipak posetimo taj predeo sada i ako je jos rano za lisce da menja boju.

Obzirom da je weekendom prilicno saobracaj sa glavnog hajveja do tog mesta zakrcen kao i sve ostalo po mestu prepuno turistima mi smo izbegli sve to jer smo otisli u ponedeljak (9/23) na par dana posete, i bez ikakve guzve na putu (ili laktanja po ulicama!) smo se lepo proveli u mestu vec okicenom jesenjim blagodetima (ludajama, kukurozovinom i sa otalim djakonijama kaje docaravaju da je prava JESEN vec tu.  Ta svezina novog godisnjeg doba se posebno dala osetiti u jutarnjem vremenu sa rosom ovlazenim klupama i ususkanim dekorom ludaja i svega ostalog ispred vecine prodavnica i restorana.

Evo par slika sa tog puta, pa po onom; - ko voli nek izvoli.
(Klikom na sliku, uvelicava se)
*


REST-STOP: Odmaraliste sa puta I-40E

Pri ulasku u mesto Gatlinburg...

Ispred motela...



'Dani ludaja'(na juznjacki nacin)

Country Music zabavljanje slucajnih prolaznika I kupaca...

Jedna od nekolikolokacija za besplatno 'gustiranja zestokog pica; Moonshine (Whisky)



Pogled na deo; Appalachian Mountain


Ulazak u nacionalni park: Great Smoky Mountains National Park

Iz daljine (opticki privucena) je mlada Srna....


Na GPS krivudav put voznje po parku (40 km. u jednom pravcu i bez viskija - 'vata vrtoglavica! :)
 
*
Slike sa neta:  http://tinyurl.com/pcstugc

*
*

Sunday, September 15, 2013

USA: Odabrane novosti nedelje...

 u skracenom prevodu:
*

 U Kaliforniji skolski okrug prati drustvenu mrezu ucenika

Prigradski Los Anđeles školski okrug od sada prati/nadgleda javne objave svojih ucenika postavljenih na drustvenoj mrezi preko kojih se naglasava izostajanje sa casova, nasilje, droga, mrznja i pretnje samoubistva.

 Okrug u Glendale , Kalifornija , plaća $40,500 firmi “Geo Listening” da prati i izveštava javno objavljene poruke 14.000 učenika iz srednjih škola na Tvitter, Facebook i druge društvene mreze za godinu dana.

Iako kritičari povezuju to pracenje kao proganjanje vlasti , školska administracija sa izvodjacem tog nadzora navode da je jedina namera zastita ucenika.

 Vise o tome:

California School District Monitors Students’ Social Media Activity (September 14, 2013, by Megan Hayes)

Los Angeles (CNN) — A suburban Los Angeles school district is now looking at the public postings on social media by middle and high school students, searching for possible violence, drug use, bullying, truancy and suicidal threats. …..
http://whnt.com/2013/09/14/california-school-district-monitors-students-social-media-activity/

*
*
 
Drzava Ajova (Iova) odobrila dozvolu za slepe da nose oruzje  
U podnaslovu postavlja se pitanje koliko je takva dozvola za nosenje oruzja ispravna(?).  To pitanje je poteklo od aktivista za kontrolu nosenje oruzja tokom proslog vikenda posle saznanja da se u saveznoj drzavi Ajovi izdaju dozvole za kupovinu i nosenju oruzja slepim licima.
Federalnim zakonom iz 1968 je regulisano ko u Americi moze da ima (na sebi) oruzje.  Osobe koja su bila osudjena zbog kriminala i u zatvoru vise od godinu dana, osobe koja se zavisna od droge, osobe koja su bila lecena u psihijatrijskoj instituciji ne mogu dobiti dozvolu za nabavku oruzja.  Pored federalnog, svaka savezna drzava ima svoje zakone po pitanju izdavanja dozvele za nosenje oruzja. 

Po pisanju; The Des Moines Register lista,  iz Ajove, dozvoljeno je da se slepim osobama izdaju dozvole za nosenje oruzja.  Obrazlozenje zasto je to dobro dala Jane Hudson, direktorka Disability Rights Iowa jer bi u suprotnom bilo krsenje federalnog zakona Americkih gradjana sa invaliditetom.

Neke drzave kao Nebraska i South Carolina traze uvid/potvrdu o zdravom vidu pri podnosenju molbe za dozvolu nosenje oruzja, dok su u Teksasu zakonodavci izglasali (2007) olaksice da slepe osobe mogu ici u lov sa vodicem i pomocu lasera da love divljac.
 
 
Vise o tome:


Iowa grants gun permits to the blind

(
CNN) -- Should blind people be granted gun permits?
The question entered the crosshairs of some gun control advocates over the weekend, after a report about Iowa issuing permits to buy and carry firearms to people who are legally blind.
http://www.cnn.com/2013/09/08/us/gun-permits-blind/index.html

*

Wednesday, September 11, 2013

49-ta godisnjica

1964-2013:

Svakog 10tog septembra se podsetim na dan kada sam bio posao na kratak (10 dana) turisticki obilazak Vencije, Francuske Rivijere i Pariza, putovanje koje se nastavilo daleko dalje i pretvorilo u sasvim nesto drugo.  I taj jucerasnji dan (49ti po broju) je bio dosao i prosao kao i prethodne godisnjice vredne pamcenja i ‘praznovanja’ u krugu porodice (tacnije; zadnjih godina, najcesce samo u drustvu moje – Sose). J

Secam se tog ranog (5:00 h) jutra sa polaskom Sinobusa iz lepo uredjene zeljeznicke stanice iz mog mirnog i pospanog sela (Ostojicevo) gde se samo po neki lavez pasa tu i tamo mogao cuti.  Secam se puno cega i najsitnijih detalja iz tog jutra, i ostatak vremena provedenog na putu do prelaska Italijanske granice (i ostale) sa grupom studenata sa beogradskog univerziteta koji su isli na ekskurziju.  Pretpostavljam da su se svi oni vratili puni lepih utisaka, pokazali svojim najblizim  kupljene suvenire, i prepricavali vise puta sve ono sto su svaki na svoj nacin dozivljavali za tih deset dana zajednickog druzenja.

Kazem ‘predpostavljam’, jer nikad necu imati prilike da saznam koliko je ta predpostavka tacna ili nije, tim pre, sto su se nasi zivotni putevi razisli pri samom kraju ekskurzije i  nastavili u sopstvenom aranzmanu i mogucnostima koja su nas dovela tug de smo sada.  Od tog ranog jutra pa do danas, mnogo se cega dozivelo i prezivelo.  (1) Dozivelo se da za koji dan 2/3 mog zivota ce biti provedeno u iseljenj (za neke, tz. – emigracija).  (2) Dozivelo se da sam danas blagosloven sa cetvoro unucadi (od 2g. do 15g.), i da sam:  (3) u relativno dobrom zdravlju sa izobiljnim slobodnim vremenom za (penzionersko:) ’dzabalebarenje’ kao nikad pre.

Dosta se i ‘prezivelo’ od kojih je najteze bilo prevazici NOSTALGIJU (prvu deceniju/dve!) ali vremenom i to vecinom prodje, posebno kad unucadi postanu sve stariji i stariji, nostalgije je sve manje i manje, i cesto puta postane neosetna.  Ovo zadnje navodim u svoje ime vise iz raloga mojih licnih zivotnih okolnosti nego bilo cega drugog, i ako cesto puta mozda ostavljam suprotan utisak u kontaktu sa prijateljima iz – virtualnog sveta.

“Toliko ovim povodom” kako bi to rekao jedan prijatelj preko neta.
Pozdrav zemljacima ma gde se nalazili!
*
*

Monday, September 2, 2013

USA: Dan radnika

Labor Day 2013: Sept. 2

The first observance of Labor Day was likely on Sept. 5, 1882, when some 10,000 workers assembled in New York City for a parade. That celebration inspired similar events across the country, and by 1894 more than half the states were observing a "workingmen's holiday" on one day or another. Later that year, with Congress passing legislation and President Grover Cleveland signing the bill on June 29, the first Monday in September was designated "Labor Day." This national holiday is a creation of the labor movement in the late 19th century — and pays tribute to the social and economic achievements of American workers.

Who Are We Celebrating?

155.7 million

Number of people 16 and over in the nation's labor force in May 2013.
Source: U.S. Bureau of Labor Statistics, Table A-1< http://www.bls.gov/news.release/pdf/empsit.pdf>

US Census Bureau Logo




NAPOMENA

Na linku;  
http://tinyurl.com/lh8n9jn se mogu naci statisticki podaci (July 23, 2013) u vezi postavljene teme po profilu US stanovnistva, zaposlenju, zaradi, i ostalog u PDF formatu.
Iz uvodnog (Copy/Pste) dela praznicni 'Dan radnika' je navodno zapoceo 5tog septembra, 1882 kada je oko 10,000 radnika organizovalo setnju/demonstraciju u gradu Njujork.  Taj dogadja se prosirio na vise od polovine savaznih drzava 1894te gde je iste godine i donet zakon o nacionalnom prazniku (svakog prvog ponedeljnika u septembru) u znak priznanje socio-ekonmoskog dostignuca americkih radnika.
Danasnji praznik se proslavlja u ime 155.7 miliona zaposlenih u Americi (od 16+g. starosti).
*
*

Monday, August 26, 2013

Ispracaj pokojnika...

Dok su javna glasila puna svakodnevnih dogadjaja iz celog sveta od kojih su neka vise privlacna i uzbudljiva od drugih, retko kad se moze naici na opsirniji clanak o lokalnim obicajima ispracaja pokojnika do njihove vecne kuce.  Navodim 'lokalnim' (tacnije, okoline Nashville-a) gde se obicaji razlikuju po nekim crtama (od ostalih sredina) od nacina objavljivanja u lokalnim novinama i drugim medijama do samog cina sahrane.

Doduse, moje poznavanje pogrebnih obicaja je vrlo povrsno i ograniceno vise na sredinu gde sam, i gde sira familija moje 'Sose' odavno/generacijama zivi (Middle Tennessee, tj. srednji deo drzave Tenesija) nego bilo kog drugog podrucja.  Sa jucerasnjeg isprecaja pokojnice iz sire familije moje Sose, pogrebni obicaji se mogu opisati ovako:

Po dojavi umrlog, pokojnik/ca se preuzme od Funeral Home, tj. pogrebne firme da se pripremi (Embalming) za sahranu. O detaljima 'pripreme' moze se naci ovde; http://www.amsocembalmers.org/docs/embalming-process.pdf . 

Dan pre sahrane se najavi poseta u kapeli, obicno sat ili dva privatne posete familije pokojnika a posle par sati za ostale.  Kovceg pokojnika je najcesce delom otvoren dok venci i cvece od rodbone i ostalih su izlozeni po strani.  U kapeli postoje klupe ili stolice za sedenje, na desnoj strani sa oznakom za familiju, dok sa leve strane za ostale.

Za vreme posete celo vreme se prikazuju, na platnu ili veceg ekrana, slike iz zivota i dozivljaja pokojnika od najmladjih dana.  U blizini sanduka obicno se nalazi neko iz uze familije da prihvati saucesce posetilaca.  Obicno se te posete desavaju u kasnim popodnevnom vremenu do kasno uvece da bi radnim danima bilo moguce za zaposlene da posete (16-21h).

Sutradan, opet se zakaze kraca poseta u istoj kapeli, ili crkvi gde se odrzi i propoved sa svestenikom (zavisno koje veroispovesti je bio pokojnik) posle se kovceg sa pokojnikom zatvara, cvece se iznosi napolje u neko vozilo, a za cvecem i kovceg sa 6-7 'pallbearers' (http://en.wikipedia.org/wiki/Pall-bearer, tj. prijatelji ili poznanici pokojnika ili familije.   Kovceg se stavlja u pogrebna kola i nosi do groblja koje prati, prvo familija pa ostali.  Obicno ukoliko je groblje dalje od crkve ili kapele u vecim mestima (pa i selima) lokalna policija (ili 'policija' pogrebne kuce) obezbedjuju prolaz preko raskrsnica bez zaustavljanja ili prekidanja kolone.

Po dolasku na groblje, obicno se odrzi kraci pomen sa svestenikom i pre nego sto se kovceg spusti u raku svi posetioci napuste groblje, familija se obicno pozove na mali zakusak negde pri crkvi ili nekom drugom mestu.  Tokom celog tog procesa oprostaja retko se kad moze videti po koja suza, nikad zapevanje ili naricanje.

Naravno, izuzetci uvek postoje kao i sto postoje razni obicaju u svakom drustvu, pa tako i u ovom mom komsiluke po pitanju svadbe, rodjenja i ispracaja POKOJNIKA.

Za opsirnije/detaljnije pogrebne obicaje u Americi moze se naci, izmedju ostalih na netu, i na ovom linku; http://thefuneralsource.org/trad01.html
*
*
P.S.  U iducem javljanju bice nesto zanimljivije iz veselije strane ovdasnje svakodnevnice. :)

Deo puta do Camdena od Nashville-a prema Mephis-u : https://www.youtube.com/watch?v=AuSxnUNsFW4&feature=c4-overview&list=UUiI7-vwlT0tV0KZ8y_4YXIA
*
*

Wednesday, July 31, 2013

Na pecanju u Gallatin zalivu...

U ovom prilogu je malo poduzi video zapis (49:18 min) sa Old Hickory Lake, gde sam dosta cesto vise zbog krstarenja jezerom nego nekog ribolova, jer mi ovo zadnje bas ne ide od ruke.  Doduse, ovdasnji iskusniji ribolovci tvrde da u ovom delu jezera je i za njih malo teze da se pohvale nekom uspehu pa me ne iznenadjuje da se vracam kuci - praznih ruku, sem ukoliko ne svratim u "Fish & Chips" (restoran brze hrane) i donesem mojoj Sosi vec isprzenu ribu sa svim ostalim sto vec ide uz to. :)

Pri kraju (pri povratku nazad do rampe) primeti ce se, pri punoj snazi motora) odskakanje camca po void, tz. po ovdasnjem - porpoising, sto je tipican problem upravljanjem ovog tipa camca (Bass Boat) prilikom voznje pod punim gasom gde dolazi do 'iskakanja' camca iz vode (poput Delfina) zavisno od podesanosti dubine motora u void.  Naravno to je posebno izrazeno za manje iskusne vozace kao sto sam upravo ja (sa prelaskom sa drugog tipa camca:) na ovaj camac sa elektronskim podesavanjem dubine motora. 

Uglavnom, to podesavanje kada se podesi na oderdjenu dubinu motora, to iskakanje se pretvori u mirnoj I komfornoj voznji po jezeru sa brzinom do 42 MPH / 67 km/h (po potrebi).  Obicno provedem oko 2+ sati lagane voznje blize obe strane reke/jezera u ranijim jutarnjim satima dok je voda mirna i puka tisina (bez jurcanja brzih camaca i Jet-Ski drustva).


 
Ajd' toliko za sada, pa ko voli (da dangubi) nek izvoli. :))

https://www.youtube.com/watch?v=59X2zc2j9fE&feature=c4-overview&list=UUiI7-vwlT0tV0KZ8y_4YXIA
*
*
Jet-Ski For Sale (Images)
http://tinyurl.com/kyod9bq
*
*

Saturday, July 20, 2013

2004 - 2011: Putopis kroz USA


Nedavno sam bio upitan o nekim detaljima sa nasih putovanja RViem, o sredinama kroz koja smo prolazili ili kampovali, o obicajima ljudi sa kojima smo se sretali, i tako jos koje sta, pa rekoh da prenesem neke detalje sa tih putovanja i vama koji ponekad posetite moj blog i ako sam po nesto vec opisao u ranijim javljanjima.

Kad vec pomenuh 'ranijim javljanjima' moj najveci broj priloga sa pojedinacnog putovanja bila su obnjavljena na  http://www.rv.net/ (popularnni sajt kamperasa i - Motorhomes), ali u zadnje dve godine je promenjen format RV Foums, a sa tim i svi dotadasnji objavljeni prilozi su postali nedostupni posetiocima tog sajta kao i nama ciji su prilozi bili. :(  Toliko o tom iskustvu i ceni izgubljenih zapisa sa mnogih putovanja sirom USA i delom Ontario/CAN, dok se neki moji raniji zapisi ipak mogu naci u arhivi ovog bloga.

Nego, da predjem iz pocetka.  Pre odlaska u penziju (2004) moja 'Sosa' i ja smo cesto pricali i mastali o putovanju sirom Amerike i Kanade, onako, po svom cefu i  p o l a g a c k o,  sto bi Lale rekli (bez tegljenja kofera, perepetija oko hotelskih rezervacija, izuvanjem cipela po aerodrumima; dobro, u ono vreme tog jos nije biloi, ali  su bile guzve i cekanje i najcesce presedanje iz jednog aviona u drugi, i sve ostalo sto ide uz takvo putovanje). 

Da bi se sve to zaobislo, jedino je moguce bilo da kupimo RV (Motorhome) i da sa svojim krevetom i svim ostalim sto takva vrsta putovanja pruza ostvarimo ono o cemu smo godinama medjusobno pricali i  mastali.  Tako i bi, ubrzo posle odlaska u penziju iz Calif. i naseg prelaska u Nashville, kupili smo (za nas, novina) RVia sa 34 ft/10.4 m duzine i oko 10+ tone tezine/nosivosti, Class-A Motorhome.





 
Kao i obicno kada se covek suoci sa nesto novim i nepoznatim, bilo je par izazova od samog pocetka pa sve do kraja naseg vozikanja po raznoraznim terenima, hajvejima i uskim (seoskim) putevima, zaobilazenja pokrivenim niskim mostovima sa ogranicenom nosivoscu tezine po brdskim predelima, i odglavljivanje iz manjih benziskih pumpi po selima, i jos po neka 'sitnica' tek toliko da se pamti za zivota.

Nasa je zelja bila da proputujemo sto vise po zavrsetku mog prolecnog smestra (Jan. - Maj) tako da od polovine maja meseca pa do kasnih dana oktobra, pretezno bi obilazili nacionalne parkove i ostale znamenitosti u prirodnom okruzenju.  Za tih skoro punih sedam godina (tacnije, sezona putovanja) prosli smo RViem kroz 43 kontinentalne savezne drzave USA i deo provincije Ontario u Kanadi sa negde oko  50,000  (+/-) km.  Po dolasku na odredjenu destinaciju, obicno bi parkirali u nekom RV Parku ili nekom pogodnom parkiralistu, odkacili kola (Ford-Focus) sa kojim bismo razgledali okolinu (neki puta cak i preko 200 km u radijusu od parkiranog RVia.  Posebno su nas interesovale antikvarnice i manja naseljenja i prodavnice domace radinosti gde bi se upoznali sa lokalnim stanovnistvom i naslusali interesantnih prica iz njihove proslosti kao skorasnje svakodnevnice.

Nasuprot nekim predrasudima o pojedinim krajevima USA/CAN i obicajima, nasa iskustva sa svim susretima na javnom mestu su bila vise nego pozitivna, i ako smo bili samo prolaznici sa kracim zadrzavanjem na dan dva ali ne vise od par dana.  Dok nam je bilo poznato da je zivotni ritam daleko brzi i jednolik u svakom vecem gradu, u manjim naseljima osetno se dalo zapaziti, posebno u juznom delu USA, vrlo sarolik i cesto jedenistven tempo zivota po mnogo cemu koje bi bilo nemoguce cak i primetiti a kamoli upoznati bilo kojim drugim nacinom putovanja nego RViem (opremljenim sa sasvim udobnim smestajem i neophodnim rekvizitima za duga putovanja).

Nasa putovanja su trajala najcesce od po dva nocenja na jednoj lokaciji do najduze od 40+ dana provedenih na putu (Nashvile, TN - Seattle, WA - Nashville sa predjenih oko 10,000+ km).  Kad se sve to sabere po miljama ili kilometrima izlazi da je po prilicno predjeno i dozivljeno, ali ma kolko da je sve to  tako, to je skoro kao velicina jedne kapljice u okenu u odnosu sta - nismo obisli i videli! Ma kako se to nekom cinilo, mnogo ili malo, bilo bi sve to daleko manje sa bilo kojim drugim nacinom putovanja osim svojim RViem.

Dozivljaji sa RViem ostaje da se pamti kao jos jedno zivotno iskustvo vredno pamcenja.

Cisto orijentacije radi preko prilozenih mapa prikazane su neke marsute naseg putovanja.


United States of America, Area:  3.794 million sq miles (9.827 million km²)

*
O nekim statistickim pojedinostima o USA moze se naci ovde:
-
Profile of the People and Land of the United States http://nationalatlas.gov/articles/mapping/a_general.html#nine
*

Na ovim mapama su neke od glavnih marsuta kojim smo putovali:

Od Nashville-a do Toronta i nazad....


Od Nashville do Floride i nazad (2X)



Od Nashville do Kalif, Nevade, Utah i nazad....
 
Sazet prikaz kruznog puta po USA
*
*

 

Saturday, July 13, 2013

My Woodworking Work Shop

By trade, I’d been trained as a machinist/toolmaker and while I was pursuing my further educational objectives, I was still working for years in the metal cutting industry.  During that time as well as my teaching career (for the past 40 years) it never crossed my mind that one day I might have an interest to assemble a few pieces of woodworking machinery, tooling and accessories and make me a fully functional little hobby woodworking workshop.

Actually, probably it wouldn’t have happened beyond what I already had (Circular Saw and Table Saw) and a small workbench in a garage if it wasn’t for my father-in-law’s (we call him Gramps) offer to get any tools I wish to have from his own woodworking shop.

Gramps (86) was a long time carpenter by trade, and a fine craftsman-furniture maker by hobby.  At his house he had a detached woodworking shop full of all kinds of necessary machinery and tools to build furniture for the house and then some for the family.  However, it’s been quite some time since he last worked in his shop, while in the meantime his tools were collecting dust and cobwebs.  Out of Gramps shop, I selected, dusted off and brought home four pieces of power tools I might use in the near future.  (1) Miter Saw, (2) Planer, (3) Wood Lathe, and (4) Router w/stand.  All tools (tooling and their accessories) are in good working order.  All I need now is to learn how to use them properly and above all safely (particularly tools #2, 3 & 4), come up with some applicable project for those tools and I’ll be in good shape to work with WOOD.  I never thought myself ever likely to become a -  woodworker!

Since I brought those tools home, I rearranged my storage room (273 sq. ft. w/concrete floor) in an unfinished basement, built one 2’x10’ workbench and another 2’x4’ workbench on casters to move around power tools where I might need them.

As for what I might build as my very first project (?), well, perhaps I will redesign and build the prototype of  “The 2-in-1 Stairway Gauge” along the concept I used in my more recent, quite successful (if I can say so myself :), replacement of the carpeted stairwell with oak wood treads.  After that, I am sure something is going to come out of an ever present long “Honey Do” list from my better half ‘Sosa’. :)
Here are some shots for your perusal.
(Click on image to zoom out)


Serbian translation:

U sazetom prevodu, prilog je o mojoj 'novokomponovanoj' hobby radionici za preradu drveta sa dodatnim alatima od tasta koji je bio tesar/stolar po zanimanju, ali vec godinama mu je radionica prakticno napustena. 

Od njega sam izabrao neke alatke sa kojima cu moci da nesto 'raduckam'  vise za svoju dusu nego bilo sta drugo, tim pre, sto nikad se nisam ozbiljno bavio tim poslovima jer sam iz osnove - metalac.

Kako ce sve to da ide vreme ce vec pokazati, uglavnom sada imam alat, a za praksu/izkustvo to ce se vec dograditi; in due time, tj. u pravo vreme.

Toliko o obradjenom prevodu.
(Klikom na sliku, uvelicava se)

Gramps' work shop in Camden, TN
Stolarska/kucna 'radionica' mog tasta
My work shop...
Moja radionica (ispod kuce)

The 2'x10' workbench...


Table Saw...

Wood  Lathe (18") on a 2'x4' workbench with casters...

Ryobi Miter saw on roll-around workbench...

 This is it, ready for - business :)
*
*

Friday, June 28, 2013

Iz arhive: Car Dashboard Camera (test run)



Nedavno sam kupio video kameru montiranu na vetrobranu kola (jedna od ovih na linku http://tinyurl.com/ntx5wqt ) pa rekoh da isprobam kako sve to radi po nasem komsiluku.  Sudeci po snimljenom nije nesto narocito, a obzirom na cenu ($70) vise je nego sto sam ocekivao.


Ok, jedino mogu da postavim ovaj probni video zapis preko YT, pa ko voli (da se samnom malo provoza) nek izvoli. :))
*
*

Thursday, June 13, 2013

How To Build A Stairwell Without Experience

Preface:

As the old saying goes, it was fun while it lasted; well, not exactly as much in doing it but figuring out how to go about it since my only experience in working with woods was limited to building a little picket fence (hidden in the backyard) and cutting firewood  for the fireplace.  In fact, most often the wood I cut wouldn’t even burn without some scrap newspaper or some lighter fluids to start a fire in a fireplace. J  I think by now you get the idea that wood working is not my hobby, let alone anything beyond that.

Ripping off the carpet from the stairwell was somewhat encouraging that anything else would be just as smooth sailing as that was, and it would have been if only the treads, risers, and side walls were within a reasonable dimensional variance as well as geometrically (square, flat, parallel) related, but none were.  Perhaps you’ll better understand my bewildering encounter with the stairwell’s component structure misalignment if I acknowledge that by basic trade I am a trained Tool & Die maker who works with metals, where precision to 1/17th part of a human hair thickness,  i.e. .0002” (more often than not) counts.
Having said that, you can see what I was faced with, and here is how I did it – my way:
First, I designed and built (out of wood) a 1”X2.5” Tread Gauge to measure and copy the existing pattern, i.e. relationship of each tread width to the adjacent side walls.  The design had to be universal to accommodate 12 steps/treads individually by simple adjustment.  Also, I had to design and build another gauge (the same size wood) for each tread riser to follow the side walls out of square as related to the treads (steps).

Next, I used both gauges to measure the respective forms and sizes of each tread and riser before I proceeded to cut them with a circular saw.  Since I decided to use nearly the full depth of the new treads (11.5” by code standards) and mount them on top of the existing/old treads (10” deep) that required some trimming and fitting along the entire width of the new treads as well as risers.
In short, the end result is that each of the treads and risers is individually fit to be nearly ‘air tight’ and nailed by an 18GA Pneumatic Nailer in their respective location.  The bottom two treads required some Jig Saw cutting and fitting because of the two existing balusters.  Actually, the last task on cutting and installation of the stairwell project was removing and reinstalling the side spindles which was more time consuming and cumbersome than one might think, but like the old saying goes, all’s well that ends well!

The staining of stairwell as well as the hand rail and applying two coats of polyurethane took a couple of days.  All together this was not a ‘weekend project’, in fact it was TWO weekends and then some (11 days from start to finish)!

Do I have a word of advice for novice stairwell makers?  No, I do NOT other than if you have the time and patience to plan and then execute as you go, this might be a worthwhile project if for no other reason than that now I can say this project turned out far better than my firewood cutting in the past.
So long…
Here are some photos of the stairwell project as it progressed:
Precision, precision, precision...
 

My home made Tread Gauge...

An 'artist' at work...

The Oak tread perfectly cut for an 'air tight' fit...
 
One new tread cut to fit while the other is being sized up (against the side walls and existing tread riser)

All new tread have been marked by the numbers for each of the 12 steps for individual fittings


BOSTITCH 18-Gauge Brad Nailer I used for the first time ever (and it worked! :)


The finished stairwell as it looks down from the bonus/study room...



 This is it!
*
*
NAPOMENA:

Ova stranica je posvecena opisu mog prvog (upravo zavrsenog)  'projekta', tj. stepenista od orahovog drveta obzirom da nisam vican oko 'preciznijem' rezanju drveta sem rezanje drva za kamin i neku ogradicu od letava.

Sto se naslova tice, moglo bi se nevezano sa sadrzinom teksta navesti; Od majstora do profesora i stolara (mada nisam siguran koliko sve to potpadu pod - stolarijom?!). :))
*
*