Saturday, June 27, 2015

Osvrt na zadnju posetu rodnom kraju...

Upravo se priblizava jos jedna ‘jubilarna’ godisnjica iz mog emigrantskog zivota sem sto ovog puta se to dozivljava vise sa setom nego nekim posebnim uzbudjenjem i jos manjim ocekivanjem da ce se isti dogadjaj ponoviti kao sto je to bilo ranijih godina bezbroj puta. 

Naime radi se o ovome.  Od osmog jula pa do sesnajstog 2010te godine sam bio posetio stari kraj po prvi put (posle 26g.!) gde se po mnogo cemu stara narodna uzrecica potvrdila da sa; - vremenom sve se menja, i da vise nista nije kao sto je nekada bilo.  Od samog sletanja na beogradskom aerodromu svi mi putnici prosli smo bez carinske kontrole dok mi je uniformisana sluzbenica  na salteru sa osmehom (u znaku dobrodoslice ali bez reci) udarila pecat ulaska u zemlju. 

Na salteru Rent-A-Car ljubazan mladji sluzbenik je bez oklevanja pronasao moju rezervaciju iz USA (tip kola  i za koliko dana), ali prilikom moje predaje vozacke dozvole ispostavilo se da sam ‘prestar’ (po vazecim propisima) da vozim po SRB i da ce morati da porazgovara telefonom sa sefom ‘sta da uradi samnom’ jer sam preko dozvoljenih 70g. (tacnije 71g.  i 8 meseci).  Na moje pitanje kako mi to nije primeceno kada sam bio rezervisao kola nije mi odgovoreno vec sam po ‘sefovom’ blagoslovu (bez ikakve nakanade!) ipak dobio kola Renault, ne kola koja sam bio rezervisa vec sta je bilo pri ruci. 

Na putu za Coku imao sam nameru da svratim i posetim starog druga u N. Sadu, ali pri prilasku okolini grada radovi na putu su bili u punom jeku i bez ikakvih oznaka za izlazak sa puta te sam bio promasio izlaz sa nekih desetak kilometara sve do prve benzinske stanice gde su me uputili kako da se vratim nazad (ilegalnim zaokretnom na autoputu, jer prelazne rampe nije bilo nigde na vidiku).  Voznja po gradu je bila prilicno ‘izazivajuca’ i ako sam iskusan vozac po vecim gradovima USA, ali vozacki mentalitet pojedinih vozaca po gradu N.S. u uporedjenju sa vozacima Los Angeles-a, S.F. ili NYC je bio za mene vozeci po N.S. najblaze receno neuporedivo - zamoran. :) 

Posle krace posete drugu i njegovoj familiji konacno stizem u kasnim vecernjim satima i do destinacije gde me je cekala sestra (koja je bila isto u poseti iz Calif.) sa komsinicom sedeci na klupi ispred kuce.  Sledeceg jutra prvi utisci su mi bili prakticno zapanjujuci kako su drveca bila razgranata (drvoredi, tj. drveca su bili skoro spojeni i ako su svojevremeno bili prilicno rastavljeni).  Sledeci ‘dozivljaj dana’ je bio da izuzev jednog starog mi druga ni jednog od vecine ostalih poznanika i prijatelja nisam prepoznao u susretu na pijaci ili prolazu jer je vreme bilo ucinilo svoje.  Iz kratkih razmena o zdravlju i familijama sve se svodilo na potsecanje iz davne proslosti, o nasim sinovima i kcerima koji su i sami vec odmakli u godinama zivota, i pridoslim unucadsima dok o  najnovijim novostima dana iz sredina u kojima smo proveli zadnjih 26 godina nisu bile ni dotaknute a kamoli ‘razglabane’ kako to obicno biva kad se covek nadje medju ‘svojima’.  Taj cin prisutnosti ‘medju svojima’ ma kolko da je bio ispunjen pozitivnim osecanjem i zadovoljstvom u susretu sa ‘starim drustvom’ i poznatim sokacima ipak svaki susret i pozdravljanjem sa ‘dovidjenja’ je bio prozet vise tugom nego osecanjem da cemo se zaista opet negde ponovo sresti. 

Kao sto rekoh, vreme je ucinilo svoje kad se covek oseca vecim strancem u svom rodnom kraju nego u zemlji gde je proveo 2/3 svog zivota, gde je sve ostalo  (osim svog maternjeg jezika, par oronulih kuca, i  starih sokaka I grobovi svojih predaka) postalo prakticno nepoznato.   Ipak tih osam dana (zvanicno po pasosu) ili sest dana proputovanja po mestu i okolini gde sam bio odrastao i odakle sam se bio otisnuo u ‘beli svet’ davne 1964te su ostavile u meni nezaboravan utisak, i mada bih (po nekad) pozeleo da se opet nadjem i prosetam (tacnije, provozam) starim drumom (od Coke do Kikinde, Sente i Kanjize, Crne Bare i Jazova, a ponajvise  mog sela Ostojicevo) i zastanem pokraj njiva sa rascvetanim suncokretom i nadisem mirisom kamalice, sanse za tako nesto su vrlo male, tim pre ukoliko i dalje postoji restrikcija (iz 2010te) da se kola u SRB NE rentaju starijim od 70 godina ivota?!
 

Umesto put do 'starog komsiluka' bice to opet put po ovdasnjem do visokih Appalachian Mountains,
http://tinyurl.com/qx753ot  prostranog Texas-a,  http://tinyurl.com/o8u4lu9   i presusene Californije  http://tinyurl.com/pvbvtfg  (a najverovatnije bice to iza kuce ; )
 
- Old Hickory Lake  http://tinyurl.com/q8jzvxo
*

Pozdrav svim zemljacima ma gde se nalazili!
 
 






 
 











 
 

Sunday, February 22, 2015

Investiranje u nekretnine (na americki nacin)

Sta me navodi da se ponovo obratim na ranije postavljenu temu je dalji process kupo-prodaje kuce/kuca kroz koju jos upravo prolazimo, pa rekoh da dodam neka zapazanja kupovine prve kuce od proslog leta pa do danas sto se tice ponude i potraznje  nekretnina u ovom nasem sirem okruzenju, ili sto bi mi Lale rekli u - komsiluku. 

 Uglavnom, jedna vrsta investiranja za male investiture, ili iz 'hobija' su stanbene nekretnine pojedinacne kuce sa dosta placa namenjene za familije sa decom i vecom 'privatnoscu' nego sto je to moguce ocekivati po stanovima u vecem apartman naselju (apartment complex).  Naravno, svaki vid investiranja je potkrepljen svojim razlozima kao i ocekivanjima kako u pogledu monetarne dobiti tako i o stepenu rizika i sveg ostalog sto se ulozenog kapitala, vremena, i kojekakvih obaveza (citaj, 'glavobolja') tice koje neminovno prate svaku investicuju na otvorenom trzistu kao sto je to u ovom nasem kraju. 

 Najveca ponuda i potraznje za nekretnine su sredinom proleca pa do kraja leta kad se veliki broj familija sa decom premesta iz jedne sredine u drugu, zbog posla ili skole za decu dok ostalo vreme u godini se tu i tamo 'nateze' sa prodajom nekretnina sa cenom koju su na samom pocetku zacrtali.  Nije redak slucaj da za vecinu ne prodatih kuca cena opada i do 20%+ sto je povoljno za kupce dok samim tim je i konkurencija jaca medju investitorima, jer niza cena naravno privlaci i veci broj kupaca.  Tako da sa manijim invetarom kuca na trzistu i vecim brojem potraznje zaista uzme dosta vremena i truda (preko neta i svog agenta/posrednikaa) da se ulozi u pronalazenju sta ko trazi po konkurentoj ceni. 

Ovo sto sam bio naveo je u sustini univerzalno za bilo gde da se covek nadje, dok sto se tice samog procesa, tj. papirologije oko kupo-prodaje to mu ddodje ovako, bar u ovom nasem komsiluku.  Sto se tice samog procesa, tj. papirologije oko kupo-prodaje malo je sta promenjano u zadnjih 40+ godina od moje kupovine prve kuce u Kaliforniji pa sve do zadnje kupo-prodaje koje su jos u toku.  Uglavnom, po pitanju kupovine stana ili kuce na dugorocni kredit (10 15 30 40 and 50 Year Mortgages) i dalje se traze dokazi imovinskog stanja, zaposlenja, kreditne istorije, kao i odreedjeno ucesce gotovinom od 5-20%+ od kupovne cene (u zadnje vreme daleko rigorozniji pregled papiralogije).  

Kamata i mesecna odplata kredita je zavisna od mnogo cega kako trzisnog kretanja tako i od licnog financijskog stanja i kreditne istorije kupca po bodovnom sitemu (FICO Scores).  Ovo zadnje, tj. kreditna istorija preovladjuje vecinu ostalog sto kupac ‘nosi na svoju dusu’ (izmedju ostalog sta ima u posedu i koliko para ima na bankovnom racunu).  FICO poeni se proracunavaju po kriterijuma podataka iz tri agencije - Equifax, Experian, i TransUnion: http://www.usa.gov/topics/money/credit/credit-reports/bureaus-scoring.shtml
 
 
 FICO scores se rangiraju od 300-850 poena s’ tim sto kupac sa vecim brojem poena dobija povoljniji kredit sa manjom kamatom.  Najveci zbir poena je sacinjen od 35% kreditne istorije kupca, 30% od vrednosti starog kredita, 15% duzine starog kredita, 10% od  kredita kojeg ima, i 10% za cega je postojeci kredit.  Detaljnije o FICO score moze se naci ovde;

Sto se tice kamatne stope, opet da ponovim, najvise zavisi koji je FICO score; matematicki prosek (average score) u ovoj 2014g je 639, dok je najveci broj (median) 723 od mogucih 850! Svaka savezna drzava se razlikuje po kreditnoj istoriji koje se da videti iz ovog linka; http://www.credit-report-101.com/credit-score/average-fico-score.html.   Danasnji kreditni uslovi oko kupovine nekretnine (za licnu upotrebu ili izdavanje) su jos uvek dosta povoljni i sa FICO score od 740+ (i 20% cash ucesca) banke se nadmecu i nude povoljne uslove novim kupcima.  Za detaljniji pregled sadasnje kamte pogledajte ovde; https://www.wellsfargo.com/mortgage/rates/

Iz svega navedenog  namece se pitanje koliko je isplative ‘bakcati’ se sa kupovinom nekretnina u ovom delu sveta(?!).  Kao i obicno, odgovor bi svako za sebe najbolje trebao da zna, dok uopsteno govoreci obzirom da americke banke prakticno placaju kamatu na ulozene pare daleko ispod stope inflacije (B of A CD = 0.02%;  detaljnije https://www.bankofamerica.com/deposits/bank-account-interest-rates.go) dosta konzervativnih manjih ulagaca investiraju deo kapitala sa njihovog racuna iz banke u kupovinu nekretnina za stanovanje i poslovne prostorije za izdavanje od kojih je vise isplativo na ulozene pare (8%-14%+) nego drzati ih u banci, ili nekim drugim ustanovama sa vecim rizikom.  Istini za volju, ni investicije u nekretnine nisu bez ‘odredjenih glavobolja’ I potencijalnog kraha (dokazano 2008me!), ali sa 40-50% ucescem gotovinom, sanse za promasaj su daleko manje (posebno sa uporedjenjem/igranjem sa Roulette ili Baccarat u Las Vegas-u). :)

 Dosadasnje ulaganje (CA, TX, TN) sa nekretninama (14) je bilo vise nego pozitivno, nadam se da ce i narednih par biti iste srece, a ako ne bas u monetarnom smislu reci, svakako nece mi biti ovi penzionerski dani – dosadni. :)

Kupljene nekretnine za izdavanje ( 2014 / 2015)

*

http://tinyurl.com/lmgn94n
http://tinyurl.com/zlnnzdv

41 Cannonhurst Cove, Jackson, TN
*

*




Monday, November 3, 2014

Gatlinburg, TN: Jesen 2014

Pre dve nedelje (tacnije, oktobra 20-22) bili smo ponovo obisli nase omiljeno turisticko mesto udaljeno od nas negde oko 350 km u istocnom delu Tennessee.  I ako smo tamo bili radnim danom, prilazni deo puta (oko 30 km od mesta Gatlinburg-a) je bio zakrcen saobracajem kao  samo mesto prepunim turistima koji su se nasli tamo iz istog razloga kao i mi sami, da posetimo nacionalni park (Great Smoky Mountains National Park; http://www.gatlinburg.com/things-to-do/national-park/ ).

Obici Park u bilo koje doba godina je pravi dozivljaj dana, posebno krajem octobra meseca kada lisce menja boju i odaje utisak sarolikog pejsaza gde god da se pogleda.  i ovog puta nismo bili razocarani nasom posetom i ako je bilo guzve u saobracaju tokom voznje po planini kao i po gradu.  Obzirom da se i moj rodjendan (76ti) bas zadesio u to vreme, bilo je lepo 'proslaviti' i taj dan u sredini bogatoj prirodnom lepotom onako kako samo priroda moze to da ponudi.

Evo par slika sa tog puta. Klikom na slici se uvelicava).

 Hwy I-40E: Od Nashville-a do Knoxville
  Gatlinburg:  Smoky Mountains National Park




 




Pri ulasku u indijansko naselje sa dosta zanimljivosti iz domace radinosti i Cherokee  muzeja






U Gatlinburg-u posteje tri velike prodavnice gde se besplatno 'degustira' viski (Moonshine samples).
U svakoj prodavnici ima po nekoliko sankova gde se moze prici i posle pokazivanja vozacke dozvole da se vidi da je osoba od 21+g.  (zakonski minimum za konzumiranje alkohola), stambiljom na ruci se oznaci da ste 'registrovani' na tom sanku I dobije se casica (velicine napstka za rucno sivenje) koja se napuni prvo cistim viskijem (100% bez mesavine), a zatim sankista redom oko okruglog sanka sipa jos iz ostalih 6 do 10 flasa razlicitog ukusa  da se 'kosta' pa prema licnom izboru moze se kupiti flasa oko litre sa snizenom, u odnosu na ostale prodavnice,  cenom.

Drugi razlog sto vam se 'udari stambilj' na ruci je da se nebi islo od sanka do sanka I degustiralo (do bezsvesti) jer svaki sank toci ista pica. :)

Ne znam kako bi to islo u ' mom starom komsiluku', ali ovde to ide bez problema i bankrotiranja. :)))
*
*
_

Wednesday, September 10, 2014

50-to godisnjica mog zivota u inostranstvu

Na danasnji dan (sept. 10, 1964g.) sam posao na deset dana turisticke turneje kroz deo zapadne Evrope koje se produzilo sve do danas, a sticajem zivotnih okolnosti nastavlja se i dalje tu gde sam vec proveo 2/3 mog zivota.  Od tog ‘turistickog’ iskustva malo je sta ostalo u vrednom secanju dok je sve ostalo teklo tokom dogadjaja vremena i sredine u kojima sam se bio nasao sve te godine.
I ako me pomenuti dan emotivno vezuje sa mojim odlaskom iz rodnog Banata, status 'emigranta' mi se voidi pocetkom 1965 sa prelaskom u Toronto, CAN da bi se samo manje od dve godine nastavio u USA gde sam i danas.  Iz ranijih javljanja, tj. mog piskaranja na mom blogu mnogo cega je vec poznato o mom zivotu u ‘emigraciji’ (stavljam rec emigraciji pod navodnikom, jer je odavno izbledeo osecaj ziveti svoj zivot kao - stranac) pa bih samo u sazetim crtama ponovio neke detalje koliko je to moguce izneti u granicama skromnosti.
Kao prvo, otisao sam sa punih 25g zivota dok iduceg meseca proslavljam 76ti rodjendan.  Za sve te godine ziveo sam u nekoliko gradova kao sto je navedeno ovde;  http://advanturesusa.blogspot.com/2014/03/fotogalerija-mojih-sela.html. 

Kao drugo, otisao sam kao KV metalski radnik (Metalostrugar/Alatnicar), a sa daljim skolovanjem sam se penzionisao iz prosvete gde sam proveo vise od 30g. predavajuci na coll./univ. grupu predmeta iz primenjenog masinstva i proizvodne tehnologije (detaljniji sa FB/About);
https://www.facebook.com/nick.vrajich/about.
Negde izmedju svih tih godina, mesta i kako porodicnog tako i poslovnog zivota uvek se naslo dovoljno vremena da se posveti paznja siroj familiji (pokojni roditelji, brat i sestra prevedeni ovde u zadnjih 40tak god.) tako da samim tim kao i vremenom koje sam proveo ovde, emotivno sam vise vezan sa ovom sredinom nego sa prosloscu iz koje sam poneo samo lepe i drage uspomene na sve ono sto sam bio ostavio za sobom (grobove mojih predaka i drustvene celine koje vise nema).
Toliko povodom moje prve polovine stoleca provedene u inostranstvu daleko od mog rodnog Banata, dobrih domacina i plodnih njiva. 
Pozdrav svim zemljacima ma gde se nalazili , posebno mom 'starom komsiluku' iz Ostojiceva iz:  http://tinyurl.com/ljjojkg

 

Tuesday, August 26, 2014

Kupo-prodaja nekretnine; na americki nacin

Sta me navodi da se obratim na ovu temu je process kupo-prodaje kuce/kuca kroz koju upravo prolazimo, pa rekoh da podelim neka zapazanja iz prve ruke i ako je taj process danas dostupan preko neta svakom u ma kom bilo kraju sveta.

Sto se tice samog procesa, tj. papirologije oko kupo-prodaje malo je sta promenjano u zadnjih 40+ godina od moje kupovine prve kuce u Kaliforniji pa sve do zadnje kupo-prodaje koje su jos u toku.  Uglavnom, po pitanju kupovine stana ili kuce na dugorocni kredit (10 15 30 40 and 50 Year Mortgages) i dalje se traze dokazi imovinskog stanja, zaposlenja, kreditne istorije, kao i odreedjeno ucesce gotovinom od 5-20%+ od kupovne cene (u zadnje vreme daleko rigorozniji pregled papiralogije).

 Kamata i mesecna odplata kredita je zavisna od mnogo cega kako trzisnog kretanja tako i od licnog financijskog stanja i kreditne istorije kupca po bodovnom sitemu (FICO Scores).  Ovo zadnje, tj. kreditna istorija preovladjuje vecinu ostalog sto kupac ‘nosi na svoju dusu’ (izmedju ostalog sta ima u posedu i koliko para ima na bankovnom racunu).  FICO poeni se proracunavaju po kriterijuma podataka iz tri agencije - Equifax, Experian, i TransUnion: http://www.equifax.com/home/en_us, 

FICO scores se rangiraju od 300-850 poena s’ tim sto kupac sa vecim brojem poena dobija povoljniji kredit sa manjom kamatom.  Najveci zbir poena je sacinjen od 35% kreditne istorije kupca, 30% od vrednosti starog kredita, 15% duzine starog kredita, 10% od  kredita kojeg ima, i 10% za cega je postojeci kredit.  Detaljnije o FICO score moze se naci ovde; http://credit.about.com/od/df/g/ficoscore.htm

Sto se tice kamatne stope, opet da ponovim, najvise zavisi koji je FICO score; matematicki prosek (average score) u ovoj 2014g je 639, dok je najveci broj (median) 723 od mogucih 850! Svaka savezna drzava se razlikuje po kreditnoj istoriji koje se da videti iz ovog linka; http://www.credit-report-101.com/credit-score/average-fico-score.html.   Danasnji kreditni uslovi oko kupovine nekretnine (za licnu upotrebu ili izdavanje) su jos uvek dosta povoljni i sa FICO score od 740+ (i 20% cash ucesca) banke se nadmecu i nude povoljne uslove novim kupcima.  Za detaljniji pregled sadasnje kamte pogledajte ovde; http://tinyurl.com/o2wr4d4.

Iz svega navedenog  namece se pitanje koliko je isplative ‘bakcati’ se sa kupovinom nekretnina u ovom delu sveta(?!).  Kao i obicno, odgovor bi svako za sebe najbolje trebao da zna, dok uopsteno govoreci obzirom da americke banke prakticno placaju kamatu na ulozene pare daleko ispod stope inflacije (B of A CD = 0.02%;  detaljnije https://www.bankofamerica.com/deposits/bank-account-interest-rates.go) dosta konzervativnih manjih ulagaca investiraju deo kapitala sa njihovog racuna iz banke u kupovinu nekretnina za stanovanje i poslovne prostorije za izdavanje od kojih je vise isplativo na ulozene pare (8%-14%+) nego drzati ih u banci, ili nekim drugim ustanovama sa vecim rizikom.  Istini za volju, ni investicije u nekretnine nisu bez ‘odredjenih glavobolja’ I potencijalnog kraha (dokazano 2008me!), ali sa 40-50% ucescem gotovinom, sanse za promasaj su daleko manje (posebno sa uporedjenjem/igranjem sa Roulette ili Baccarat u Las Vegas-u). :)

Dosadasnje ulaganje (CA, TX, TN) sa nekretninama (12) je bilo vise nego pozitivno, nadam se da ce i narednih par biti iste srece, a ako ne bas u monetarnom smislu reci, svakako mi nece biti ovi penzionerski dani – dosadni. :)
U zavrsnom procesu kupovine kuca (za izdavanje):
*

Sunday, August 17, 2014

Kad vreme ucini svoje...

Ovog leta je upravo cetir godine od poslednje  posete mom rodnom Banatu (posle 26 godina!).  Bilo mi je  drago da se prosetam starim sokacima, prodjem kroz polja ozarenim toplim suncem i zutim suncokretom, ispunjena neodoljivim slatkim mirisom rascvetane kamilice i tek pokosene psenice. 
 
Susret sa nekim drugarima iz skolskih dana u prolazu i na seoskoj pijaci (vecinom jedva prepoznatim!) u mom Ostojicevu, Coki,  Kikindi… za tih sedam dana bio je dozivljaj u pravom smislu reci, po ovdasnjoj frazi;  - bittersweet. To je kad se covek u istom momentu oseca sretnim i tuznim, jer na kraju susreta rec ‘dovidjenja’ se vise osecala kao rec “zbogom” sa punom tezinom znacenja te reci kao nikada pre.  Cudan je osecaj biti veci stranac  medju svojima ali nepoznatim, nego ovde gde sam danas. Vreme je ucinilo svoje, i dok je u tom vremenu mnogo vode nasom Tisom proslo, isto tako se dosta prEzivelo i prOzivelo na obali Pacifika (Calif.), preriji Teksasa, i u sadasnjem nedalekom okruzenju - Appalachian planinama (TN)!
 
Secanje na proslost svake godine postaje sve bledje i bledje, ali dok se neki detalji iz tog vremena nepovratno gube, sve ostalo sto se jos pamti, postaje sve - draze i draze.  To sto se ‘gubi’ dodje godinama zakonom prirode svakom od nas, posebno nama koji smo se nasli u sutonu zivotnog ciklusa. Prepricati cega se jos secamo iz svog detinjstva nasim unucadima u sredini gde zivimo ne bi im moglo docarati nesto sto pripada drugom vremenu i iz drugog dela sveta sa kojim nemaju nikakvog fizickog dodira .Tesko je to i za one ciji su porodicni koreni presadjeni sirom starog kraja, a kamoli ovim rodjenim preko - grane i velike bare.   Navodim ovo ne iz razloga neke nostalgije koja je odavno iscezla, jer 2/3 mog zivota sam proveo u ovim sredinama, vec sta je CENA za vecinu nas koji smo se, svojim licnim izborom, otisnuli u beli svet i pretvorili rec ‘inostranstvo’ u potpuno nesto drugo gde se danas osecamo kao - svoji na svome. 
 
Ovde imam dva sina i dva unuceta : Najstariji unuk Jakob (16),  Dzek po naski  skraceno, mi je od najmaldjeg sina (Michael-Dragan), dok je Alexa (3) najmladja unuka od mog najstarijeg sina (Sasha).  Oboje zive u Texas-u.  Od  po-cerke Sherry, imam unuka Harrison (6) i unuku Sarah Grace (3) koji zive u Jackson, Tennessee.  Moja ‘Sosa’ (Joyce) brizno prati sve njih  gde je ko, kad je kome rodjendan , (zahvaljujuci Google kalendaru:-) , dok sam ja zaduzen za organizovanje posete , kako i na koji nacin je najbolje stici do njih, kolima ili avionom.
 
Dok me Dzek oslovljava sa grandpa, Harrison i Sarah Grace sa ‘B-Pa’ (bi-pa) .Alexa je jedina koja me pokazuje prsticem kad je otac pita; - Alexa, where is your DEDA?  Moram da priznam da mi ova zadnja ‘titula’ nekako najbolje lezi i ako sam vec odavno navikao da me u ovom komsiluku oslovljavaju svakojako koji nikako da se naviknu da to “ich” na kraju mog prezimena i nebi bilo tako tesko izgovoriti ako bi se izgovorilo iz dna duse kao sto se to izgovara na nasem brdovotom Balkanu. Ili jos tacnije, iz ravnice mog rodnog Banata.  Al’ ajd ‘ da ne sitnicarim o pojedinostima, iako se vec iz navedenog  da naslutitii da sam  neka  generacija  pre drugog svetskog rata iz kog jos pamtim neke detalje skoro kao – iz prve ruke (tacnije, vise iz bakinog zapecka, nego sa skolskog casa Istorije).
 
Kad spomenuh ‘bakin zapecak’  taj nekadasnji najtopliji kutak seoske peci koja je grejala celu spavacu/dnevnu sobu tokom dugih zimskih dana gde sam, kao osnovac radio domace zadatke i nestrpljivo cekao sledeci dan da se sastanem sa skolskim drugarima i debelooo ispricamo i izigramo jos na debljem preko noci napadanom snegu.  Bili su to lepi dozivljaji bez kojekakvih iPhone, mobilnog, I drugih kojekakvih spravica sa kojima su danasnji unucadi preokupirani. 
 
I na kraju ove price da pomenem i ovo; pocetkom ove nove pocela je i jubilarna 50-ta godisnjica mog zivota u inostrastvu, dok tamo daleko u nasem ravnom Banatu sam zauvek ostavio  izvore samo lepih i dragih uspomena iz rane mladosti i korene mog detinjstva, kao i vecne kuce mojih dedova i pradedova.
 
Pozdrav svim zemljacima ma gde se nalazili!

 

Sunday, June 1, 2014

Revisiting Amish Country

For our 20th wedding anniversary, we decided to visit Hershey as well an old Amish community in Lancaster, Pennsylvania.  This was to be our first visit to this Amish county, although our very first visit to Amish Country was some seven or eight years ago when we went by our RV to Berlin (Holmes County) in Ohio.

This time was as well a good visit.  We left our home (Hendersonville, TN) on Sunday (5/25) via Knoxville and Bristol, TN (I-40E & I-81, respectively), stayed overnight in Winchester (VA), and the following morning we continued on to our final destination Lancaster area (Ronks, PA).  Incidentally, the trip took about 12 hours of driving time with the total of approx. 800 miles.  Since we got there around noontime after we checked in a motel, we went browsing around the local antiques stores and Farmers Market in the nearby community named “Bird-In-Hand”. The community has a large Amish and Mennonite population.

The following morning we signed up for the bus tour of the back roads and the fields spread around the rolling hills scattered with Amish farms and one-room schools.  The tour guide was also the bus driver who was very knowledgeable of the area, and the Amish customs and the traditions.  Although, we took a similar tour few years back in Ohio, and were already familiar with what he was sharing with us, nonetheless it was still enjoyable and quite informative.

After the two hours bus tour, we spent the rest of the day visiting some more stores, restaurants and the following morning we took off for the town Hershey, PA (about 35 miles west of Ronks).  We got there well before lunchtime and after we checked in the Hotel Hershey (an old world elegance from the 1930’s era among the beautiful rolling hills of Pennsylvania), we visited the Hershey Gardens and the Hershey’s Story Museum.   At the dinnertime we had our anniversary ‘celebratory dinner’ at the hotel, and the following morning we checked out and headed for Holmes County in Ohio to revisit our first Amish Country experience (circa 2006/7).

We went through Pittsburgh, PA (surprisingly it was an easy driving experience around noontime!), and thanks to the GPS, we got to our destination almost flawlessly (with just a couple U-turns).  Once there we recognized many places we visited before, ate some good Amish food at the same restaurant we visited before--Mrs. Yoder’s Kitchen in Mt. Hope, OH (only 4-5 miles from our motel).  We drove  around the ‘back roads’, visited quite a few furniture stores both days we were there, and after the second night we headed home via Columbus, OH, and Louisville, KY.  Finally after a couple of hours delay on the roads (Hwy I-71S) due to road constructions/repairs we arrived home Saturday (5/31) at about 5:00 pm.

All in all, it was a good relaxing and fun trip!  While we spent six days away from home and the daily routine we were ready to get back into the routine and our own bed.  We drove 1,776 miles (round trip), and went through (in part) the following states: Virginia, West Virginia, Maryland, Pennsylvania, Ohio, Kentucky, and about 350 miles of our own state of Tennessee.

Here are some pics from this trip:
 
Hwy I-40E & I-81:


Ronks / Lancaster County, PA:













 


The Hotel Hershey, Hershey, PA:

 




Pittsburgh, PA:


Berlin (Holmes County), OH:







*
*
Images of Amish Country
http://tinyurl.com/ou4pvyv
*
Pennsylvania Amish history & beliefs
http://tinyurl.com/36c8msa
*
Ohio Amish Country
http://www.ohioamishcountry.com/
*
*

Sunday, April 13, 2014

1964-2013: 49-ta godisnjica

(Copy/Paste)

Wednesday, September 11, 2013

 
Svakog 10tog septembra se podsetim na dan kada sam bio posao na kratak (10 dana) turisticki obilazak Vencije, Francuske Rivijere i Pariza, putovanje koje se nastavilo daleko dalje i pretvorilo u sasvim nesto drugo.  I taj jucerasnji dan (49ti po broju) je bio dosao i prosao kao i prethodne godisnjice vredne pamcenja i ‘praznovanja’ u krugu porodice (tacnije; zadnjih godina, najcesce samo u drustvu moje – Sose). J

Secam se tog ranog (5:00 h) jutra sa polaskom Sinobusa iz lepo uredjene zeljeznicke stanice iz mog mirnog i pospanog sela (Ostojicevo) gde se samo po neki lavez pasa tu i tamo mogao cuti.  Secam se puno cega i najsitnijih detalja iz tog jutra, i ostatak vremena provedenog na putu do prelaska Italijanske granice (i ostale) sa grupom studenata sa beogradskog univerziteta koji su isli na ekskurziju.  Pretpostavljam da su se svi oni vratili puni lepih utisaka, pokazali svojim najblizim  kupljene suvenire, i prepricavali vise puta sve ono sto su svaki na svoj nacin dozivljavali za tih deset dana zajednickog druzenja.

Kazem ‘predpostavljam’, jer nikad necu imati prilike da saznam koliko je ta predpostavka tacna ili nije, tim pre, sto su se nasi zivotni putevi razisli pri samom kraju ekskurzije i  nastavili u sopstvenom aranzmanu i mogucnostima koja su nas dovela tug de smo sada.  Od tog ranog jutra pa do danas, mnogo se cega dozivelo i prezivelo.  (1) Dozivelo se da za koji dan 2/3 mog zivota ce biti provedeno u iseljenj (za neke, tz. – emigracija).  (2) Dozivelo se da sam danas blagosloven sa cetvoro unucadi (od 2g. do 15g.), i da sam:  (3) u relativno dobrom zdravlju sa izobiljnim slobodnim vremenom za (penzionersko:) ’dzabalebarenje’ kao nikad pre.

Dosta se i ‘prezivelo’ od kojih je najteze bilo prevazici NOSTALGIJU (prvu deceniju/dve!) ali vremenom i to vecinom prodje, posebno kad unucadi postanu sve stariji i stariji, nostalgije je sve manje i manje, i cesto puta postane neosetna.  Ovo zadnje navodim u svoje ime vise iz raloga mojih licnih zivotnih okolnosti nego bilo cega drugog, i ako cesto puta mozda ostavljam suprotan utisak u kontaktu sa prijateljima iz – virtualnog sveta.

“Toliko ovim povodom” kako bi to rekao jedan prijatelj preko neta.
Pozdrav zemljacima ma gde se nalazili!
*
*

Friday, March 28, 2014

Fotogalerija mojih 'sela'

Nije tako neobicno da se suocim sa pitanjima od mojih poznanika, posebno mojih studenata, odakle sam i gde sam sve ziveo, pa rekoh, ajd' da sve to sumiram na jednom mestu -  pa ko voli, nek izvoli.:)  Samo da dodam da u sva ta mesto (izuzev Toronta, oko 2 god.) sam ziveo i radio najmanje 5 godina, a najduze u jedno mestu/gradu cak i 14 godina!:)

Sto se tice koliko dugo godina i u kojoj saveznoj drzavi USA, to mu dodje ovako; (1) California = 28  (2) Tennessee =15, Texas = 5 (sa planom da bar jos toliko (sve skupa!)  nastavim tu gde sam sada, a za posle cu vec da vidim.:)  Naravno, u svim tim mestima gde sam ziveo (kao i gde sam sada) svi ti detalji na fotografijama mi nisu poznati osim mog 'komsiluka' i koji 'sokak' vise (dobro nije bas tako..., a nije bas mnogo ni daleko od toga, ako se uzme u obzir da je Los Angeles visemilionski grad!:)
Redosled predstavljanja mesta nije po hronologiji premestanja iz jednog u drugo mesto, vec po geografskim lokacijama. Skracenice; CA=Kalifornija, TX = Teksas, TN = Tenasi
*
Los Angeles, CAhttp://tinyurl.com/82m4avb

San Luis Obispo, CA
http://tinyurl.com/87vo6nl
Nashville, TNhttp://tinyurl.com/7xmy7ul
-----------
Enjoy it!
*
*

Monday, March 3, 2014

WOODCRAFT: Nove 'igracke'

Od zadnjih skoro deset godina od mog odlaska u penziju ova prolecna sezona ce biti prva bez pripreme na neka duza putovanja RViem sirom USA, ili jurcanjem po jezeru motornim camcem trazeci povoljnije lagune za mirnim pecanjem i slusanje cvrkut ptica.  Takodje u nastupajucoj sezoni, tacnije krajem ovog meseca, ocekujem da cu dopuniti listu dosadasnjeg nacina 'penzionerskog dzabalebarenja' (putovanje, pecanje, citanje i peskaranje....) sa novim hobijem iz  'woodcraft', tj. obradu drveta za ukrasne predmete, decije igracke, i koje sta za bastu i oko kuce.

Ovaj novi 'hobi' mozda nekome vise lici na rad nego neko lezerno/opusteno trosenje viska slobodnog vremena, ali za mene radeci sa drvetom je novina i daleko vise zanimljivo nego sto sam to ikada ocekivao obzirom da se sa 'drvenarijom' do skoro nisam bavio.  Svo moje dugogodisnje prakticno i akademsko iskustvo je vezano za procesnu tehnologoju metala (u zadnje dve + decenije CNC tehnologijom).

Mozda je upravo ta ne srodnost izmedju structure i obrade metala i drveta da mi je pobudilo interesovanje da se malo dublje upustim u nesto sto mi je sve do skoro bilo potpuno nepoznato. Ili je upravo razlog sto je daleko sira mogucnost praviti nesto za unucade i kucne potrebe od drveta nego metala, no bilo kako da je, u toku sam opremljanja moje domace radionice novim alatom sa kojim cu se moci nositi vecim izazovima mog novog hobija nego sto sam to mogao do sada.

Evo par slika od nove dopune alata (toys):
10" Table Saw
Router Table
Belt & Disc Sander
 
Compound Slide Table
18 GA Brad Nailer
Impact Driver
Router w/Fixed & Plunge Base

Main Product Image
10" Band Saw


Shop-Vac (so dust collector system)


12" Variable Speed Drill Press Item: 4214