Sunday, January 29, 2012

Od radionice do profesorske katedre…

Pravo je cudo kolko nas ova tehnologija danas zblizuje, kako sa znanim tako i neznanim i ako nije bas brzinom svetlosti (WikipediA: 299,792,458 metra u sekundi) ali nije kao nekad kada su mi prva pisma stizala od mojih iz naseg ravnog Banata  (cak za nesto manje od tri nedelje!;)

Bila su to ‘lepa i dobra vremena’ kada smo se svi znali (po nekad i vise nego dovoljno;), kada smo stasavali zajedno i od ranog detinjstva mahali crvenim maramama i trcali svakog maja meseca ponosno sa stafetom u ruci (politicko misljenje i karakterizacija na stranu, molicu lepo:).  Dok su neki od nas sviruckali po igrankama, drugi su se zabavljali, tj. igrali valcer, tango, ili cak vrckali i podikoju rumbu (jer rock-n-rolla jos nije bilo, ne bar kod nas u selu) onako ‘obraz-uz-obraz’ pod budnim okom devojackih mama (ili strina!) koje su mirno sedele po strani u sali za igranje i sa uzivanjem budno motrile svoje kcerke, rodjakinje, ili po koju komsinicu.:)

I to je sve tako islo, mislilo se, da ce tako ici sve do sudnjeg dana, ali avaj (stobi neki rekli) umesto iscekivanog “sudnjeg dana” neocekivano za mnoge nas u ono vreme, kapije drzavne granice (SFRJ) su se sirom otvorile u prolece, 1965te, a sa tim veliki broj naseg sveta zeljni avanture i neke zarade se naslo preko ‘grane ili bare’ po onoj narodnoj; - put pod noge pa kud koji dragi moji!

Doduse, ja sam opet bio ‘osim sveta’ jer sam izasao par meseci pre tz. invazije ostalih (septembra 1964te).  Kazem “opet” jer sam se pored rada, u Coki, spremao za polaganje prijemnog ispita na Pravnom Fakultetu te godine, ali zbog odlaska od tog nije bilo nista, dok po dolasku u USA, nastavio sam i dalje pored rada sa studijama, ali umesto prava, to je bilo na katedri industrijske pedagogije, tj. smer - proizvodnog masinstva!

Posle 4-godine osnovnih studija (Bachelor’s Degree) i 2-godine post-diplomskih studija (Master’s Degree) na California State University Los Angeles u Los Angeles-u (1971-78) doktorske studije sam zavrsio na Colorado State University u Fort Collins-u (1983).

Od 1973 pa sve do 2004, pretezno sam radio u prosvetnim institucijama kao predavac u zvanju profesora i dekana (5-godina) u dvogodisnjim visim skolama (community colleges) i vanredno/ honorarno na drzavnim univerzitetima u CA, TX i jos za sada u Nashville-u, TN (detaljnije na Facebook-u).  U istom razdoblju vremena imao sam 4-godine prekid u prosveti jer sam radio u poslovnom svetu u administraciji, menandzmenta (cak i u Bukurestu, Rumuniji), dok jedno nezaboravno iskustvo iz tog vremena mi je bilo predavajuci (kao professor na odredjeno vreme) 1978/79 skolske godine u srednjo-tehnickoj skoli “Mose Pijade” u Adi. 

Kazem ‘nezaboravno’ jer mi je zaista bilo izuzetno zadovoljstvo raditi sa nasim mladim ljudima predavajuci im grupu tehnickih predmeta (Masinski Elementi, Mehanicka Tehnologija, Proizvodni Materijali) sa jednim isto tako nezaboravnim dozivljajem(!).  Verovali ili ne, tokom prve nedelje/dve  sam se ja vise spremao za casove prelistavajuci udzbenike nego moji djaci i ako je za njih to bio prvi susret sa predmetima!  Zasto?

Problem je bio u jeziku, tj. strucnoj i tehnickoj terminologiji  na mom maternjem SRPSKOM jer sam ja studirao sve to ovde na engleskom, a iz onog vremena kada sam i sam bio ucenik SUP/strucne skole mnogo je godina bilo proslo pa se dosta bilo i pozaboravilo!  No, po onoj izreci; - sve je dobro kad se dobro zavrsi, tako je i to bilo i proslo; tim pre, sto su se moji ucenici vise interesovali o Hollywood-u i mojim, za njih nesvakidasnje dugackim, ispred skole parkiranim kolima (1978, Chevrolet Station-Wagon)  nego sto ih je interesovala nastava!:-))  (U slucaju da se neko zapita sto kola prenositi, odgovor je da sam bio tamo sa porodicom, tj. suprugom i malom decom,  kada se kola nisu mogla brzo i lako kupiti na domacem trzistu).

Fast-forward, sto bi se u ovom komsiluku reklo, tj. da preskocimo sve ostalo sta je bilo pre navedenog, i izmedju jer dosta toga je vec obelodanjeno na netu. I na kraju, cemu ova ‘ispovest’ sluzi?  Nicemu osim kao odgovor na pitanje nekim posetiocima mog bloga (preko neta/emaila) o par pojedinostima iz mog zivota, jer dok je svima prihvatljivo da se vremenom sve menja, za neke je manje ‘shvatljivo’ da je moguca transformacija jednog majstora (Metalostrugara) do doktora nauka, a jos manje preci od radionice do profesorske katedre.

Bilo kako da je i za koga, nadam se da je sadrzaj teme ipak ostavio zanimljiv utisak jednog dela moje zivotne putanje(?).   







Tennessee State University (TSU):  Mechanical & Manufacturing Engineering Department

3 comments:

  1. Malo neku salu ili neobicno iskustvo sa studentima ste mogli da opisete , verovatno da je bilo ?

    ReplyDelete
  2. Dok iskustva ima dosta, sala je malo jer kao sto ti je poznato, na predavanju malo je kome do sale:), a u CAD/CIM laboratoriji priroda vezbi cine atmosferu vise 'zategnuto' nego opusteno (posebno izrazeno kod studentkinja...., they take their lab assignments quite seriously)!

    ReplyDelete
  3. Okay, evo jednog 'iskustva' gde po neki student unese svoj "project" da bi neki deo obradio na strugu ili nekom drugom alatu sto nije u skladu sa postojecim propisima.

    I ako je jasno dato do znanja na svakom pocetku semestra na kakvom "svom projektu" se moze raditi u lab. ipak se neko oglusi o tom i donese ko neki 'lovacki noz' (da se naostri!), jednom lovacku pusku (da se neki deo obradi na masini!) i tako te "sitnice" sto pricinjava 'zategnutu atmosferu' medju ostalim i neku "rush" intervenciju sa moje strane (bez policije:)

    Kad, tokom godina, nekoliko hiljada mladih ljudi prodju kroz te laboratorije, svasta se da videti i od njih nauciti, po onoj narodnoj; - koliko ljudi, toliko cudi..., zato se uvek ocekuje 'ne ocekivano' da bi se blagovremeno sprecile - neprijatnosti!

    ReplyDelete